Kako smo 'u tudini' (koja ne mora nuzno biti geografska, nekada se covjek i u vlastitom rodnom gradu moze osjecati kao u tudjini, vremena se promijene, prijatelji isto i odjednom je sve drugacije) ocekuje se da se izmedju ostalog i socijaliziramo, tj. da oformimo mrezu prijatelja i poznanika...
Elem, ja sam izgleda neko nedrustveno bice, posto meni bas ne treba nesto vele drustvo. Nemam nista protiv biti sama sa sobom. Ne uvijek, ali recimo vecinu vremena da. Da bih znala da cijenim te trenutke samoce potrebni su mi trenuci u drustvu...i tu se pojavio 'problem'. Nekako mi se namnozilo potencijalnih prijateljica, ne znam kako da ih se kutarisem. Ne znam ni sto sam im zanimljiva?!?
Ne bih da budem gruba, ne bih da budem glupa (pa da na kraju stvarno ostanem kao Pale sam na svijetu i kada mi drustvo bude ocajnicki trebalo), ali ne bih bas ni da se druzim toliko koliko one hoce. Nije ni da hoce bas moju 100% paznju, ali ih brate ima puno i uz puno radno vrijeme meni malo to much!
Eto bas sam juce otkantala jednu (ono skuzila sam da me nazvala da se nadjemo na kavici, iako nije direktno rekla), ali fakat sam zabegenisala ovaj vikend sama sa sobom i nikav odgoj i obzir me nisu mogli natjerati da to promijenim:) . Poslije me grizla savjest, ali...ne toliko da je nazovem. Sta cu, tjesim se da sam i ja nekada nekome bila dosadna i da me otkantao(la), pa sam joa ziva i zdrava.
Danas sam si napravila omiljene punjene paprike (punjene crvenom lecom i rizom) u paradajiz sosu, pijem caj (posto sam fasovala grlobolju, jer sam juce po mecavi izasla (u onoj jakni iz Vero Mode), ali bez sala...ne mogu vjerovati da me vec u ovim godinama tako brzo 'safata'...pa do prije godinu dana sam mogla tutnjati u djemperu na -10 i da mi nista ne bude, a vidi sad') i uzivam. Veceras ima Ubojstva u Midsommeru, sutra na posao...meni je to provod. Nekada je dobro i izaci sa ljudima, ali eto bas ovaj vikend mi se bas ljencarilo u sopstvenom drustvu!
Kandidatkinje za novu prijateljicu ce morati imati malo strpljenja:))))